U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ gȍdina i bûmbit.
Gȍdina – pokrajinsko i ‘vremenske prilike’: lijepa/rđava godina (Dubrovnik); starosrpsko година: на годинѹ тисѹћа перьперь (1358. godina; izvor “Monumenta serbica”), зла година ‘nevrijeme, bura’: и ωпеть се плавь (brod) врати зломь годиномь (1405. godina; izvor M. Пуцић – “Споменици сръбски I”) – vodi porijeklo od praslavenskog *godina. Uporedi: staroslavensko година ‘čas, sat; trenutak; određeno vrijeme’, makedonsko година ‘godina’, bugarsko годѝна ‘godina’, slovenačko dijalekatsko gôdina ‘imendan’, ‘kiša’, slovačko i češko hodina ‘sat, čas’, gornjolužičko hodźina ‘trenutak, čas’, donjolužičko godźina ‘trenutak, čas’, poljsko godzina ‘čas, sat’, rusko годи́на ‘vrijeme, doba’, dijalekatsko ‘godina; godišnjica’, ‘lijepo vrijeme; ružno vrijeme’, ukrajinsko годи́на ‘sat; vrijeme, doba; lijepo vrijeme’, bjelorusko гадзíна ‘čas, sat; trenutak; određeno vrijeme (za nešto)’. Praslavenska imenica *godina izvodi se sufiksom –ina od praslavenskog *godъ ‘ono što nekome odgovara, prija; pravo, odgovarajuće vrijeme za nešto (npr. praznik, imendan); određeni vremenski period (čas, godina, vrijeme smrti)’; uporedi srpsko-hrvatsko gôd ‘prsten na presjeku stabla koji pokazuje godišnji prirast u debljini’, zastarjelo i ‘kalendarski praznik, svetkovina’, srpskoslavensko годь ‘određeni dan u godini’: годь онь весьнноѥ нарицаѥть се равнодьньство ‘proljećna ravnodnevnica’ (“Sintagma Matije Vlastara”, srpskoslavenski prevod iz 1335-1347), zastarjelo godòvati ‘svetkovati, praznovati’: staroslavensko годъ, makedonsko dijalekatsko i bugarsko dijalekatsko год, slovenačko gôd, slovačko i češko hod, gornjolužičko hódy pl., donjolužičko i poljsko gody pl., rusko, ukrajinsko i bjelorusko год. Od praslavenskog *godъ sufiksom *-išče izvedeno je praslavensko *godišče > gȍdīšte; odatle gòdišnjī, gòdišnjica, gòdišnjāk. Preko starog lokativa godě (uporedi crkvenoslavensko въ годѣ быти ‘biti ili desiti se u pravi čas’), riječ je poprimila i funkciju postpozitivne čestice sa zamjeničkim pridjevima, prilozima i veznicima: srpsko-hrvatsko zastarjelo gođe, gode, danas gȍd/-god: ko gȍd/kògod, šta gȍd/štàgod, gdje gȍd/gdjègod, kad gȍd/kàdgod, dògod itd. Pokrajinsko značenje gȍdina ‘(tiha) kiša’ (Hrvatska), takođe i slovenačko dijalekatsko gôdina, vjerovatno je konkretizacija od ‘nešto ugodno’, ili samo južnoslavenska varijanta istočnoslavenskog značenja ‘vrijeme (atmosfersko); nevrijeme’.
Bûmbit (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘piti alkohol’) vodi porijeklo od venecijanskog bombàr ‘puniti se vodom ili nekom drugom tečnošću’. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. Na otoku Iž bȕnbiti znači ‘piti (u obraćanju djeci), opiti se, nalokati se’. U Salima na Dugom otoku bûmbiti je ‘piti polako, ali uporno, pijuckati alkohol’. Na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu bunbȉti znači ‘piti; u govoru za djecu, a podrugljivi izraz za stariju osobu koja prekomjerno pije’. Na otoku Vrgada bûmba je ‘piće (u dječijem govoru)’, a bûmbiti ‘piti (u dječijem govoru)’. Na Korčuli, pak, bùnba znači ‘napitak (u dječijem govoru)’, bùnbeta ‘metalna posuda za tekućinu (npr. ulje za mazanje)’, bûnbilo ‘onaj koji pije’ i bûnbit ‘1. piti (u dječijem govoru; 2. piti, opijati se (humoristično)’. Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
