JU Gradska biblioteka Tivat i ove srijede (15.12.2021.) našim čitateljkama i čitaocima poklanja dva reprezentativna beletristička naslova. Ove srijede to su romani koji su davno postali književna klasika: „Tvrđava“ Meše Selimovića i „Proljeća Ivana Galeba“ Vladana Desnice.
“Tvrđava” je, poslije “Derviša i smrti” svakako najpoznatiji roman Meše Selimovića. Radnja u romanu odvija se u Sarajevu u XVIII stoljeću, a priču nam govori mladić Ahmet Šabo, koji je u svojim dvadesetim godinama. Po povratku iz rata u Rusiji, gdje je vidio i preživio neizrecive strahote, on je saznao da je cijela njegova porodica- u njegovom odsustvu zbog učešća u ratu- umrla od opake bolesti. Početak romana je sumoran: Ahmet opisuje ono kroz što je prošao u ratu i ono što je našao u onome što je nekad bio njegov dom. Kao musliman Ahmet se strastveno zaljubljuje u hrišćanku- Tijanu Bjelotrepić- i ženi se njome. Dobija posao kao pisar kod Mula Ibrahima, čiji je život spasio, ali nakon što izgovara ono što mu je na umu na velikom sijelu kod hadži Duhotine biva pretučen i prisiljen da napusti svoj posao. Ahmet je bezazlen, pošten i iskren čovjek koji je vidio strahote rata i zna kakvo je taj rat glupo ogorčenje i gubitak života. Sarajevo u kojem živi je, međutim, mjesto gdje su obmana i izdaja pravilo. Kao moralni karakter u- velikoj mjeri- nemoralnom svijetu, Ahmet ima mogućnost poboljšanja svog mjesta u društvu: da stekne malo bogatstva i moći, ali samo ako napravi kompromis sa sobom. On je u stanju da to učini. Pao je u nemilost jer je otvoreno i iskreno govorio. On ne razumije zašto se “prazne riječi” – i to one istinite- trebaju uzimati u obzir kao opasne. Kako objašnjava Mula Ibrahim, govor je najopasniji oružje od svih: “I govor je čin. I to kakav čin! Da si ukrao, udario nekoga, ili učinio bilo kakvo drugo zlo, oni bi vjerovatno oprostili. Ali ti si morao govoriti o stvarima o kojima razumna osoba ćuti. To je ono što oni ne opraštaju”.
Ahmet uživa u nekim malim uspjesima i daljnjim nedaćama. Sretan u svom braku, on i dalje prolazi kroz mnoga iskušenja. Osoba iz neposredne blizine je Mahmut, slab čovjek s mnogo divljih planovâ za zaradu novca. Ahmet se pridružuje Mahmutu u nekim poslovnim poduhvatima, sa promjenljivim uspjehom. Ironično, premda ne i iznenađujuće, kada Mahmut konačno postiže pravi uspjeh, on gubi Ahmeta. “Sve mi je jako tužno. Ovo više nije moj Mahmut. Moj je bio poetski lažov. To je bio sitan račundžija. Moj Mahmut je pokušao da uhvati oblake, ovaj je uhvatio miša. Moj Mahmut je luda i draga osoba, a ovaj je dosadan i mrzovoljan. A pjesnik, bez obzira koliko bio dobar ili loš, je umro i sada je samo još jedan trgovac rođen”.
Ahmet živi u izolaciji. On je izgradio tvrđavu oko sebe. Njegova iskrena priroda i njegov prezir prema onima koji su uključeni u vladi i poslovnim poduhvatima izoluju ga. On to priznaje, prisiljen da se povuče iz svijeta i frustriran njime udaljavajući se čak i od onih koje voli najviše. “Kao i svi ostali i ja sam previše postao zatvoren i tvrđava pod opsadom, namršten i šutljiv“, priznaje on tužno. Tvrđava je takođe značajna struktura u samom gradu: mračno sjedište moći u koju su odvedeni oni koji vrijeđaju državu. Jedan od onih koji su na kraju tu i zatvoreni je i student Ramiz, aktivista. U prilici da stekne korist, Ahmed umjesto toga traži nekoga ko je u vlasti da pomogne Ramizu (što taj moćni čovjek uspješno i odrađuje), a to je rijedak slučaj da je odbrana tvrđave probijena. Knjiga je ipak prožeta nadom, i Ahmed- premda često gubitnik- nikada nije do kraja poražen. Jedva optimista, on i dalje izgleda da vjeruje da čovjek može biti u osnovi dobro biće. Kraj romana ne nudi odgovore ili jednostavno svijetlu budućnost, nego samo realan prikaz. Ipak, i to je ohrabrujuće, premda i dalje sumorno prema standardima većine ljudi.
Roman “Proljeća Ivana Galeba” prvi put objavljen je 1957. godine. To najobimnije djelo Vladana Desnice nastajalo je oko dvadeset pet godinâ. “Proljeća Ivana Galeba” komponovana su od više-manje samostalnih epizodâ i nemaju tradicionalni organski cjelovit romaneskni zaplet. Roman je napisan u obliku solilokvijâ Ivana Galeba, bivšeg muzičara, koji se, nakon operacije, oporavlja u bolničkoj sobi, gdje preispituje sopstveni život i meditira nad različitim životnim temama. Na taj način, čitalac prati Galebovu misao na tri plana. Prvi plan je svakodnevnica u bolnici; drugi plan su sjećanja glavnog junaka na odrastanje i muzičku karijeru senzibilnog mladića u vidu forme bliske romanu o umjetniku, dok je treći plan niz refleksijâ o različitim temama u esejističkoj formi. “Proljeća Ivana Galeba” nagrađena su Zmajevom nagradom 1958. godine. Vremenom je ovaj roman postao klasik hrvatske i srpske književnosti, te dio obavezne lektire srednjoškolskog sistema (sustava) obrazovanja u obje zemlje.
Kao ni prošlih srijedâ, ni ove nećete pogriješiti ako odlučite da dođete u Gradsku biblioteku Tivat i uzmete knjige koje vam poklanjamo.
