U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ gìmnazija i stađôn.
Gìmnazija je posuđeno preko njemačkog Gymnasium iz latinskog gymnasium, što je posuđeno iz grčkog γυμνάσιον (gimnásion) ‘vježbalište’. Grčka riječ γυμνάσιον prvobitno je označavala prostor gdje su se goli muškarci bavili fizičkom aktivnošću. Izvededena je od grčkog pridjeva γυμνόσ ‘go(l)’. Kasnije se razvila u ‘opšte vježbalište’, ‘okupljalište filozofâ’ i ‘škola’. U savremenom značenju riječ gimnazija proširila se u renesansi, najprije u Italiji, za zatim kod protestanatâ u Njemačkoj i Holandiji. Oblici gimnazijalac i gimnazijalka temelje se na njemačkom pridjevu gymnasial ‘gimnazijski’.
Stađôn (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘sezona neke vrste voća, povrća, ribe itd.’, ‘vrijeme nekih poslovâ’) vodi porijeklo od italijanskog stagione ‘godišnje doba’. Italijanska riječ, pak, vodi porijeklo od latinskog statiōne(m) ‘mjesto zadržavanja’, što je derivat od latinskog stāre ‘stajati’. Posvjedočen je i oblik stađonan/stađunan ‘čovjek u zrelim godinama; svaka stvar koja je zrela ili je dostigla veličinu u svoje vrijeme’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
