U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ brȁt i bocûn.
Leksem brȁt vodi porijeklo od praslavenskog *bratъ/bratrъ; uporedi staroslavensko братъ, братръ, starosrpsko брать, братаньць, братѣньць, побратимь, makedonsko брат, bugarsko брат, slovenačko bràt, brâter, -tra, slovačko brat, češko i gornjolužičko bratr, donjolužičko bratš, poljsko brat, rusko, ukrajinsko i bjelorusko брат. U pitanju je prastari termin srodstva, odražen u gotovo svim indoevropskim jezicima osim hetitskog i albanskog; uporedi staroindijsko bhrā́tar, avestijsko brātar-, grčko φρᾱ́τηρ (frā́tēr), latinsko frāter, staroirsko bhrāthir, gotsko brōþar, toharsko A pracar, toharsko B procar, jermensko elbair, što sve zajedno vodi porijeklo od praindoevropskog *bʰrah₂tēr, bʰrah₂tr-, sa disimilatornim ispadanjem drugog r osim u slavenskom, gdje je posvjedočena i starija, nedisimilirana forma, a pored slavenskog još i u kimrijskom brawd i litvanskom dijalekatskom brótas, brótis (uporedi obrnut proces u ličnom imenu Batrić < *Bratrić). Praindoevropski naziv za brata nema jasne etimologije, ali se iz njegovih arhaičnih upotrebâ zaključuje da nije označavao samo rođenog brata nego i člana istog patrijarhalnog bratstva; tako grčko φρᾱ́τηρ i jonsko dijalekatsko φρήτηρ (frḗtēr) znači ovo drugo, dok je značenje ‘rođeni brat’ u grčkom pokriveno riječju ἀδελφός (adelfόs), etimološki isto što i staroindijsko sa-garbhya ‘jednoutrobni’, tj. rođen iz utrobe iste majke, dok refleks staroiranskog *brātā [nominativ od *brāt(a)r] u osetskom œrvad označava (sa)brata u širem smislu, bratstvenika. Potreba za ovakvim distinkcijama iz matrilinearne vizure bila je očito potaknuta prelaskom praindoevropskog *bʰrah₂tēr iz rodbinske terminologije u sferu društvenog ustrojstva, sa podjelom na fratrije kod starih Grkâ, sa kolegijima zvanim fratres kod Rimljanâ, bratstvima kod Slavenâ. Pomak od krvnog ka beskrvnom, “socijalnom” srodstvu očituje se u običaju bratimljenja (u osnovi te riječi je stari particip prezenta pasiva – praslavensko *bratimъ od praslavenskog *bratiti). Praslavenska riječ *brat(r)ъ čest je elemenat slavenskih složenih imenâ, npr. starosrpsko Братолюбь, Милобрать. Na isti praindoevropski etimon, preko persijskog, svodi se i turcizam burázer.
Bocûn (genitiv jednine bocúna) (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘velika flaša’) vodi porijeklo od venecijanskog bozzòn ‘velika staklena činija’. Petar Skok smatra da je ova riječ izvedena od venecijanskog leksema bozza dodavanjem augmentativnog sufiksa –one > -un. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. U Betini na otoku Murter bocũn je ‘boca uskog grla, a širokog dna koja služi za posluživanje i držanje vina’; deminutiv je bocunȉć. Na otoku Murter bocũn je ‘staklena posuda uskog grla, a širokog dna; u njemu se poslužuje vino’; deminutiv je bocunȉć; bȍca je, pak, ‘duguljasta staklena posuda s grlićem za držanje tekućine’; deminutiv od bȍca je bȍčica; bȍčina, pak, znači ‘komadići razbijenog stakla od obojene boce’. Na otoku Iž bocûn je ‘staklenka za vino’, dok na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu bocûn znači ‘staklenka za vino obično od litre ili dvije, pri dnu široka, a pri vrhu uska sa proširenim otvorom’. Na otoku Vrgada bȍca znači ‘staklenka, flaša’, bocũn ‘velika staklenka, demižana’, a bȍčica ‘mala staklenka’. Na Korčuli, pak, bȍca je ‘1. staklena ili plastična posuda koja se sužava pri vrhu (služi za držanje tekućine), flaša, 2. staklena posuda s poklopcem šireg grla (za pravljenje slatkih rakijâ, za držanje džema i sl.), staklenka’; bocûn je ‘boca od dvije ili više litarâ’, a bocùnić ‘veća boca, često u istom značenju kao bocun’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
