U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ drûg, drúštvo i bićerîn.
Leksem drûg vodi porijeklo od praslavenskog *drugъ; uporedi staroslavensko дрѹгъ, starosrpsko дрѹгь, makedonsko i bugarsko друг, slovenačko drûg, slovačko, češko, donjolužičko i poljsko druh, gornjolužičko zastarjelo drug, rusko, ukrajinsko i bjelorusko друг. U pitanju je balto-slavensko-germanski termin društvenog ustrojstva; uporedi litvansko draũgas ‘prijatelj, kolega; čovjek, muž’, letonsko dràugs ‘prijatelj; drugi dio para’, staronordijsko draugr ‘čovjek, muškarac’, što sve zajedno vodi porijeklo od praindoevropskog korijena *dʰrougʰo-; dalje uporedi staroprusko draugi-waldūnen (akuzativ) ‘subaštinik’, gotsko gadraúhts ‘vojnik’ (prefiksalna složenica sa gotskim draughts ‘družina’). U osnovi praindoevropske riječi je glagolski korijen *dʰreugʰ-; uporedi litvansko su-drugti ‘združiti se, povezati se’, gotsko driugan ‘ratovati’, anglosaksonsko dréogan ‘postići, izvršiti’, možda i staroirsko drong ‘odred’ (ukoliko to nije rana posuđenica iz germanskog). Uže značenje te imenice bilo je ‘čovjek u nečijoj (oružanoj) pratnji, pripadnik ratničke družine’, a šire i ‘član skupine između sebe jednakih’. U starosrpskoj pravnoj terminologiji дрѹгь, дрѹга sa dopunama свои, си je ‘osoba jednakog pravnog statusa’, npr. вьсемь дрѹгомь кралѥвьства ми, царемь и кралѥмь ωкрьсть мась живѹштимь (Dečanske hrisovulje); аште себрь свою дрѹгѹ вьзметь по силѣ ‘ako sebar na silu uzme sebarku’ (Dušanov zakonik). Značenje ‘jedan u paru’ prisutno je u starosrpskom подрѹжиѥ ‘bračni drug’ iz XIV stoljeća. Praslavensko *družina takođe ima šire značenje društvene zajednice, roda [uporedi litvanski adverb draug, draugè ‘zajedno, skupa’, starorusko (в)дрѹгъ, savremeno rusko вдруг ‘odjednom’] i uže – ratničke družine, feudalčeve pratnje; uporedi gotsko gadraúhts ‘vojnik’, starorusko друзи ‘pripadnici kneževske družine’, starohrvatsko družiti ‘činiti nekome pratnju, sprovoditi ga’ i formulaciju na nadgrobnom natpisu kneza Vukosava Vlađevića iz Hercegovine: с момь дрѹговахь дрѹжиномь и загибохь на р(а)змирнои краине (Stari srpski zapisi i natpisi, XV-XVI stoljeće). Pridjev druželjùbiv je rusizam, od ruskog дружелюби́вый, posvjedočenog od XVIII stoljeća kao mlađa varijanta od ruskog-crkvenoslavenskog дружелюбный = srpskoslavensko дрѹголюбьнь, a to je, pak, prevod za grčko φιλόστοργος (filόstorgos).
Leksem drúštvo vodi, pak, porijeklo od praslavenskog dijalekatskog *družьstvo; uporedi starosrpsko дрѹжьство ‘drugarstvo, uzajamno partnerstvo’, makedonsko друштво, slovenačko drûštvo, slovačko i češko družstvo, gornjolužičko i poljsko drustwo. Praslavenska imenica izvedena je od praslavenskog drugъ sufiksom -ьstvo. Izvorno značenje osnovne riječi ‘ratnička družina’ čuva se u junačkim pjesmama; odatle staropoljsko drustwo ‘vojnički podvig, junaštvo’. Rusko дрýжество ‘prijateljstvo’ nije potvrđeno prije XVI-XVII stoljeća. Bugarsko дру̀жество је posuđenica iz ruskog.
Bićerîn (genitiv jednine bićerína) (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘čašica, uglavnom za rakiju i žestoko piće’) vodi porijeklo od venecijanskog bicerin, a to venecijansko bicerin od starofrancuskog (valonskog) bichier, što, opet, potiče od srednjolatinskog biccarium. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. Tako u Betini na otoku Murter bičarîn znači ‘čašica za rakiju i liker’; na Murteru bičarîn je ‘čašica za rakiju i liker’; na otoku Iž u zadarskom arhipelagu bićerîn je ‘čašica’; u Salima na Dugom otoku bićerîn znači ‘čašica’; na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu bićerîn znači ‘čašica za rakiju ili neki drugi alkoholni napitak’; na otoku Vrgada bićerîn je ‘čašica za rakiju i liker’; na Korčuli, pak, bičerîn je ‘čašica’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović –Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
