U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ dòpasti (se) i bokȁra.
Leksem dòpasti (se), preverbalna složenica od prefiksa do– i glagola pȁsti, možda je kalk prema njemačkom gefallen (u izrazima kao es gefählt mir ‘dopada mi se’). Taj kalk širio se sa kajkavsko-čakavskog sjeverozapada (uporedi i slovenačko dopásti, -pádem, od XVI stoljeća). U refleksivnom značenju ‘sviđati se, goditi’ ova riječ je u srpsko-hrvatskom posvjedočena od XVIII stoljeća. Međutim, rasprostranjenost ovog značenja na cijelom štokavskom području i u bugarskom jeziku [bugarsko допàдам (се) ‘odgovarati, odgovarati namjeni, biti sličan; sviđati se’, допàдна ми (се) ‘odgovara mi, sviđa mi se’], kao i to što se sreće u narodnoj poeziji: “Nijedan se ne dopade buli”, ukazuje na mogućnost domaćeg razvoja, u kojem bi posredujuća karika moglo biti značenje ‘ostaviti utisak, učiniti se’, npr. dopade mu se slaba ‘učini mu se rđava (puška)’; uporedi i češko dopadat ‘ličiti’. Nerefleksivno dòpasti u narodnom govoru znači ‘doći, stići’, npr. u narodnoj poeziji: “Tu dopade soko tica siva”; “Crni Arap pod Solun dopade”; “Glas dopade od Erdelja banu”, zatim ‘priskočiti’: “Vojin pade, a Jovan dopade, / te uvati ranjena Vojina”, takođe ‘pripasti nekome, snaći ga’: “A tako te muka ne dopala”, starosrpsko “i jako bi ihь koja teškoća dopala” (iz 1427. godine). Ta značenja su stara: uporedi slovačko dopadnut’ ‘pasti; ispasti, svršiti se; uhvatiti, zateći nekoga (na djelu)’, češko dopadat ‘padati, zaticati, dospijevati; ispadati’, poljsko dopaść ‘doletjeti, dojuriti, nasrnuti’. U udžbeniku italijanskog jezika iz 1794. godine primjer “Боя ми се допада” pojašnjen je ruskim нравиться.
Bokȁra (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘bokal’) vodi porijeklo od italijanskog bucchero, što, opet, potiče od španskog bucaro. Ta riječ je u španskom pozajmljenica iz portugalskog jezika; u portugalskom je, pak, označavala glinenu posudu. Petar Skok za dublju etimologiju navodi kasnolatinsko bucar ‘sud za vino’; on misli da ta riječ potiče od mediteranskog supstrata i upoređuje je sa iberskim bacca ‘vino’ i egejskim bogom vina βάκχος (bákhos). U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. U Betini na otoku Murter bukȁra je ‘velika drvena posuda, poput čaše, iz koje se pije vino’; na Murteru bukȁra znači ‘drvena otvorena posuda s drškom zapremine 1-3 litre; prikladna za ispijanje vina; na otoku Vrgada bukȁra je ‘vrsta drvenog suda za tekućine’; na Korčuli, pak, bùkara je ‘1. vrč; 2. fig. pijanac’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
