U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ vȑh i laškȁt.
Leksem vȑh potiče od praslavenskog *vьrhъ, vьrhu; uporedi: staroslavensko вьрхъ, starosrpsko врьхь, makedonsko врв, bugarsko върх, slovenačko vȓh, slovačko i češko vrch, gornjolužičko i donjolužičko wjerch, poljsko wierzch, rusko, ukrajinsko i bjelorusko верх. Praslavenska riječ je stara –u– osnova (sa nastavkom –u u genitivu i lokativu jednine – *vьrhu, nastavkom –ovi u dativu jednine – vьrhovi i nastavkom –ove u nominativu množine – vьrhove); uporedi vrhu-n-ski, vrhov-ni, starosrpski lokativ врху (u priloškoj upotrebi) i ima tačan pandan u baltskom: litvansko viršùs, viršaũs, letonsko vìrsus ‘vrh’. Vȑh je dalje srodno sa staroindijskim várṣma ‘visina, vrh’, várṣiṣtha- ‘najviši’ itd. Predlog sa genitivom ȍbrh, posvjedočen već u starosrpskom обрьхь, potiče od praslavenskog *ob-vьrhъ, sa zakonomjernim ispadanjem v iza b; uporedi istu pojavu u starosrpskom обрьшь, –ши, обрьшина ‘brdo’ (što vodi porijeklo od praslavenskog *ob-vьršь, –vьršina; uporedi rusko верши́на). Akuzativ vrh i lokativ vrhu pojavljuju se kao prvi dio toponimskih složenicâ za oznaku mjesta na gornjem toku, izvorištu rijeke: Vrh-Bosna (danas Sarajevo), Vrhu-Brěznica (danas Pljevlja). Pridjev pòvršan je prevod za njemačko oberflächlich kao i rusko повéрхностный i češko povrchní, moguće načinjen prema ruskom ili češkom modelu. Praslavensko *vьrša ‘koš ispleten od pruća za lovljenje ribe’ (uporedi srpsko-hrvatsko vȓša, češće vȑška, slovenačko vŕša, češko vrše, poljsko wiersza, rusko вéрша) po nekima je od praslavenskog *vьrhъ zbog svog kupastog oblika, ali baltski sinonimi – litvansko váržas, letonsko vaȓza – ukazuju na praindoevropsko *ṷerǵ-, koje je u litvanskom ver̃žti ‘vezati’, pri čemu bezvučni odraz praindoevropskog palatala u slavenskom ostaje nejasan i neobjašnjen.
Laškȁt (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘popustiti (konop)’ vodi porijeklo od venecijanskog lascàr ‘usporiti, usporavati’. To lascàr vodi porijeklo od venecijanskog pridjeva lasco, koji, opet, potiče od vulgarnolatinskog lascus, a to lascus potiče od kasnolatinskog laxus, sa metatezom x > sc analogijom prema cascus, vascus. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. U Betini na otoku Murter laškȁti je ‘opustiti konop ili sidro’. Na otoku Iž laškȁti znači ‘popustiti’. U Salima na Dugom otoku laškȁti je takođe ‘popustiti’. I na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu laškâti je ‘popustiti’. Na Korčuli, pak, làškat je ‘popustiti/popuštati nešto što je zategnuto’, a prilog lȁško ‘labavo, lagano’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
